Osim naglašene estetske važnosti, nos kao organ ima nekoliko bitnih funkcija, prije svega disanje i osjet mirisa, a sudjeluje i u stvaranju suglasnika m, n i nj.

Lijep i pravilan nos vjerojatno najviše pridonosi skladnom izgledu lica. Anatomski, nos se dijeli na vanjski nos ili nosnu piramidu i unutarnji nos (dvije nosne šupljine, odijeljene nosnom pregradom).
Primarna funkcija nosa je disanje. Prigodom disanja kroz nos, udahnuti se zrak čisti od većih čestica prašine, ovlaži do 90% vlažnosti i otopli gotovo do tjelesne temperature, te tako priređen prelazi u donje dišne putove. Osim toga, disanjem na nos aktiviraju se nosno-prsni i nosno-plućni refleksi, koji omogućuju opsežnije širenje prsnog koša i pluća pri udisaju te bolju opskrbljenost organizma kisikom. Nijedan od navedenih pozitivnih učinaka nije prisutan pri disanju na usta, pa je nosno disanje mnogo dublje od disanja na usta.

Brojni uzroci mogu dovesti do akutnih ili kroničnih smetnji disanja na nos, a najčešće je riječ o deformacijama vanjskog nosa i nosne pregrade. Ako pacijent pati od kronične nosne opstrukcije, tijekom vremena može oboljeti od kroničnih upala susjednih područja: paranazalnih sinusa, srednjeg uha, ždrijela i donjih dišnih puteva...

Vrlo se često javljaju smetnje poput hrkanja, nesanice, kroničnog umora, razdražljivosti, nemogućnosti postizanja pune koncentracije i sl.
Deformacije vanjskog nosa ne moraju uvijek biti udružene s nosnom opstrukcijom. Takve osobe često pate od psihičkih tegoba - poput kompleksa "velikog nosa" - koje ih čine nesigurnima i sramežljivima, a katkad se može razviti i trajna psihička trauma. Nepravilnost vanjskog nosa može izmijeniti izgled drugih detalja na licu. Npr., predugačak nos prividno produljuje lice, skraćuje gornju usnu. Preširok nos stvara dojam širokog lica, mada lice zapravo može biti usko.
Uspješnom korekcijom nosa, postiže se nova harmonija lica (npr. isticanje očiju, punoće i senzualnosti gornje usnice, kvaliteta osmijeha).

Najčešće deformacije vanjskog nosa jesu: grbavi nos ili rinokifoza (samo estetski deformitet), krivi nos ili rinoskolioza (praćen jačim smetnjama disanja) te "sedlasti" nos (rinolordoza). Blaže forme sedlastog nosa ne ometaju disanje na nos, ali teže dovode do opstrukcije.
Jedina uspješna metoda liječenja deformacija nosa jest kirurška: rinoplastika (korekcija vanjskog nosa) i septoplastika (korekcija nosne pregrade). Korekcija nosa stoga može biti estetska, funkcionalna (uspostava normalnog disanja na nos) ili kombinirana. Katkad uspješna estetska korekcija nosa liječi prikrivene ili evidentne psihičke poremećaje, pa je u tom pogledu i kurativna metoda liječenja.

Kada operirati nos?

Funkcionalne operacije nosa mogu se obavljati prije navršenih 15 godina života samo ako je riječ o iznimno otežanom disanju na nos s brojnim štetnim posljedicama. Estetsku korekciju nosa treba odgoditi do navršenih 15 godina za djevojke, odnosno 16 godina za mladiće, prema mišljenju većine uglednih svjetskih stručnjaka. Jedina kontraindikacija je prekratka projekcija vrška nosa u profilnoj projekciji, pa se onda operacija odgada do navršenih 18 godina. Prvi korak je preoperativni razgovor s pacijentom i pregled. Potrebno je pomno saslušati želje i očekivanja pacijenta. Nužna je detaljna analiza nosnog disanja i vrste deformacije, odnosno točna preoperativna dijagnoza.
Jedan od najvažnijih činitelja uspjeha estetske korekcije nosa je debljina kože vrška nosa. Idealan je pacijent s tankom ili normalnom, nemasnom kožom vrška nosa, jer se takav tip kože ponaša predvidljivo u postoperativnom razdoblju, te ima odlične kontrakcijske sposobnosti. S druge strane, debela i masna koža vrška nosa (tzv. sebacealni tip) vrlo je nepredvidljiva, odnosno može postati još deblja nakon operacije, te praktično sakriti novoformirani izgled koštano-hrskavičnog skeleta nosa.
Korekcija nosa najčešće se obavlja u lokalno potenciranoj ili općoj anesteziji. Zahvat traje izmedu jednog i dva sata, ovisno o tipu deformacije nosa. Nakon zahvata, pacijent se zadržava nekoliko sati na
opservaciji i već isti dan može biti otpušten na kućnu njegu. Nosni tamponi se vade 1-5 dana nakon zahvata, a vanjski kalup se obično skida sedmi dan nakon operacije.
Korektno obavljenim zahvatom, pacijent dobiva mnogo ljepši izgled vanjskog nosa, usklađen s ostalim crtama lica, a ako je operacija poduzeta zbog omogućavanja normalnog disanja na nos, pacijent će uskoro osjetiti blagodati uspješno obavljenog zahvata.

Napisao: Duje D. Ostojić dr.med.
estetski kirurg, specijalist ORL
Pokornoga 6, Zagreb
tel: 01 2330 848

[Na vrh stranice]